Depresija: kako prepoznati da je vrijeme za razgovor
Depresija nije obična loša sedmica. Pomoć postoji i prvi razgovor može početi kod porodičnog doktora.
Tekst je urednički pripremljen iz izvora navedenih na kraju vodiča. Služi općem informiranju i nije individualni medicinski savjet, dijagnoza niti preporuka liječenja. Pregledajte izvore.
Ukratko
- Dugotrajno sniženo raspoloženje ili gubitak interesa zaslužuju pažnju.
- Postoje djelotvorni psihološki i medicinski tretmani.
- Misli o samopovređivanju ili samoubistvu zahtijevaju hitnu podršku.
Više od prolazne tuge
Depresija može uključiti sniženo raspoloženje ili gubitak zadovoljstva, promjene sna i apetita, manjak energije, osjećaj bezvrijednosti i teškoće koncentracije. Važno je koliko dugo simptomi traju i koliko ometaju život.
Slične tegobe mogu pratiti i druga zdravstvena stanja. Procjena zato uključuje razgovor, a ponekad i pregled ili laboratorijske testove.
Prvi korak
Možete početi razgovorom s porodičnim doktorom, psihologom ili psihijatrom. Zapišite trajanje simptoma, san, apetit, lijekove i važne životne promjene. Ako vam je teško otići sami, uključite osobu od povjerenja.
Liječenje se prilagođava osobi
WHO navodi djelotvorne psihološke tretmane i lijekove za određene oblike depresije. Izbor zavisi od težine simptoma, dobi, drugih bolesti, dostupnosti i ličnih preferencija.
Kako započeti razgovor o raspoloženju
Ne morate čekati da pronađete savršene riječi. Možete opisati koliko dugo promjena traje, kako utiče na san, apetit, energiju, koncentraciju, odnose i obaveze. Recite i ako je bilo perioda izrazito povišene energije, vrlo malo sna ili neuobičajeno rizičnog ponašanja, jer to može biti važno za procjenu.
Ako vam je teško doći sami, zamolite pouzdanu osobu da vas prati. Zapišite lijekove, alkohol ili druge supstance koje koristite i ranija iskustva s podrškom ili liječenjem. Otvoren opis ne služi osuđivanju nego sigurnijem planu pomoći.
Šta može sadržati plan podrške
Plan zavisi od težine i trajanja simptoma, drugih bolesti, podrške i ličnih potreba. Može uključiti praćenje, razgovornu terapiju, lijekove ili kombinaciju, uz dogovorenu kontrolu. Poboljšanje nije uvijek linearno, pa unaprijed odredite kome se javljate ako se stanje pogorša.
Kod misli o samopovređivanju ili samoubistvu ne ostajte sami i ne čekajte redovni termin. Uklonite neposredan pristup sredstvima za povređivanje ako to možete sigurno učiniti, obavijestite pouzdanu osobu i odmah kontaktirajte hitnu službu.
Napravite lični sigurnosni plan
Kada se osjećate stabilnije, zapišite rane znakove pogoršanja, aktivnosti koje vas mogu kratko umiriti, osobe koje možete pozvati i profesionalne kontakte. Plan treba biti lako dostupan, ne samo pohranjen u telefonu koji možda nije pri ruci.
Sigurnosni plan nije zamjena za hitnu pomoć. Ako postoji neposredna namjera, plan ili pristup sredstvu za samopovređivanje, odmah uključite drugu osobu i hitnu službu.
- moji rani znakovi
- dvije osobe koje mogu pozvati
- profesionalni kontakt
- koraci za smanjenje pristupa sredstvima