Inhibicija CD47-SIRPα ose za terapiju raka: sistematski pregled i meta-analiza kliničkih podataka koji se pojavljuju.
Frontiers in immunology
Sažetak istraživanja
Interakcija CD47-SIRPα djeluje kao signal "nemoj me jedi" i rak je iskorištava za smanjenje urođenog i adaptivnog imunološkog nadzora. Postojao je intenzivan interes za razvoj mehanizma blokade, a cilj nam je bio da analiziramo nove podatke iz ranih kliničkih ispitivanja. Izvršili smo sistematski pregled i meta-analizu relevantnih baza podataka i sažetaka konferencija uključujući klinička ispitivanja upotrebom CD47 i/ili SIRPα inhibitora u liječenju raka. Za poređenje odgovora i toksičnosti primijenjeni su nelinearni mješoviti modeli. Dobili smo 317 članaka, od kojih su 24 bila kvalifikovana. Ovo je uključivalo 771 pacijenata sa hematološkim (47,1%) i solidnim tumorima (52,9%) sa procjenom odgovora. Od njih, 6,4% je doživjelo potpuni odgovor, 10,4% djelomični odgovor i 26,1% stabilnu bolest sa stopom objektivnog odgovora od 16,7% (ORR), 42,8% stopom kontrole bolesti i 4,8-mjesečno srednje trajanje odgovora. ORR je bio značajno veći za hematološke karcinome (25,3%) od solidnih karcinoma (9,1%, p=0,042). Upoređujući po mehanizmu, sedam CD47 monoklonskih antitela (mAbs) i šest selektivnih SIRPα blokatora dato je samostalno ili u kombinaciji sa inhibitorima kontrolnih tačaka, ciljanom terapijom i/ili hemoterapijom. Kod solidnih karcinoma, selektivna SIRPα blokada je pokazala veći ORR (16,2%) od anti-CD47 mAbs (2,8%, p=0,079), što je bilo značajno za kombinovane terapije (ORR 28,3% naspram 3,0%, respektivno, p=0,010). Odgovori su viđeni kod karcinoma glave i vrata, kolorektalnog karcinoma, endometrijuma, jajnika, hepatocelularnog, ne-malih ćelija pluća i HER2+gastroezofagealnog karcinoma. Toksičnost koja ograničava dozu (DLT) uočena je kod 3,3% pacijenata (5,4% anti-CD47 mAbs, 1,4% selektivni SIRPα blokatori; p=0,01). Učestalost nuspojava povezanih s liječenjem (TRAEs) ≥ stupanj 3 bila je 18,0%, slično između dvije grupe (p=0,082), i uglavnom laboratorijskih abnormalnosti. Za anti-CD47 mAbs, najčešće toksičnosti uključivale su umor stepena 1-2 (27,2%), glavobolju (21,0%) i anemiju (20,5%). Za selektivne blokatore SIRPα, oni su uključivali reakciju infuzije 1-2 stepena (23,1%) i umor (15,8%). Anti-CD47 mAbs je značajno vjerojatnije od selektivnih SIRPα blokatora da izazovu groznicu 1-2 stepena, drhtavicu, mučninu/povraćanje, glavobolju i anemiju. U zaključku, kombinovane terapije koje koriste selektivnu blokadu SIRPα imale su veće stope odgovora u solidnim tumorima nego kombinacije anti-CD47 mAb. Hematološke promjene su bile glavne TRAE, a činilo se da selektivni SIRPα blokatori imaju bolji profil toksičnosti stepena 1-2. Liječenje se dobro podnosilo s minimalnim DLT-ima.
Prikaži originalni naslov i sažetak na engleskom
Inhibition of the CD47-SIRPα axis for cancer therapy: A systematic review and meta-analysis of emerging clinical data.
CD47-SIRPα interaction acts as a "don't eat me" signal and is exploited by cancer to downregulate innate and adaptive immune surveillance. There has been intense interest to develop a mechanism of blockade, and we aimed to analyze the emerging data from early clinical trials. We performed a systematic review and meta-analysis of relevant databases and conference abstracts including clinical trials using CD47 and/or SIRPα inhibitors in cancer treatment. Nonlinear mixed models were applied for comparison of response and toxicity. We retrieved 317 articles, 24 of which were eligible. These included 771 response-evaluable patients with hematologic (47.1%) and solid tumors (52.9%). Of these, 6.4% experienced complete response, 10.4% partial response, and 26.1% stable disease for a 16.7% objective response rate (ORR), 42.8% disease control rate, and 4.8-month median duration of response. ORR was significantly higher for hematologic cancers (25.3%) than solid cancers (9.1%, p=0.042). Comparing by mechanism, seven CD47 monoclonal antibodies (mAbs) and six selective SIRPα blockers were given alone or combined with checkpoint inhibitors, targeted therapy, and/or chemotherapy. In solid cancers, selective SIRPα blockade showed a higher ORR (16.2%) than anti-CD47 mAbs (2.8%, p=0.079), which was significant for combination therapies (ORR 28.3% vs 3.0%, respectively, p=0.010). Responses were seen in head and neck, colorectal, endometrial, ovarian, hepatocellular, non-small cell lung, and HER2+gastroesophageal cancers. Dose-limiting toxicity (DLT) was seen in 3.3% of patients (5.4% anti-CD47 mAbs, 1.4% selective SIRPα blockers; p=0.01). The frequency of treatment-related adverse events (TRAEs) ≥grade 3 was 18.0%, similar between the two groups (p=0.082), and mostly laboratory abnormalities. For anti-CD47 mAbs, the most common toxicities included grade 1-2 fatigue (27.2%), headache (21.0%), and anemia (20.5%). For selective SIRPα blockers, these included grade 1-2 infusion reaction (23.1%) and fatigue (15.8%). Anti-CD47 mAbs were significantly more likely than selective SIRPα blockers to cause grade 1-2 fever, chills, nausea/vomiting, headache, and anemia. In conclusion, combination therapies using selective SIRPα blockade had higher response rates in solid tumors than anti-CD47 mAb combinations. Hematologic changes were the main TRAEs, and selective SIRPα blockers seemed to have a better grade 1-2 toxicity profile. Treatment was well-tolerated with minimal DLTs.
Izvorni podaci
- DOI
- 10.3389/fimmu.2022.1027235
- PMID
- 36439116
- PMCID
- PMC9691650
- Provjereno
- 2026-07-26
Naslov i sažetak prevedeni su automatski i prijevod može sadržavati netačnosti ili neprecizne stručne izraze. Za sve detalje, citiranje i medicinsko tumačenje pregledajte originalnu englesku verziju članka. Ne donosite zdravstvene odluke samo na osnovu ovog prijevoda.
Pregledaj originalni članak na engleskom